Kao i svaki adolescent koji se može kao takav smatrati prolazio sam faze depresije i manije i punka i rocka i metala i grunga i što god je bilo na repertoaru glazbenih i drugih preferencija kako bi se mogao dočepati dostojne pripadnice suprotnoga spola. Ali eto, nije mi pošlo za rukom. Nisam se sjetio prije, ali tada sam počeo svirati gitaru, dakako zbog istih razloga. E, ali ja razmislio:"Ako ne ide tako kao neki muzičar faca pa da probam ja na faks." Upisao ja 1995 strojarstvo u Trstu. I tamo sam, kao Kafka i Otavio Štokovac prije mene, bio malo pa otišao. E tu sve počinje poprimati neki smisao. Od žena ni a, a kamoli ž, ali sam, kao što inače biva malo zakačio oko muzike. Faks neće, s roditeljima kao pas i mačka (tipičan adolescent) i eto ja doplivao do Kolara. I mogu vam reći da je bilo teško jer tamo nema mora ni na horizontu. Da to privedem kraju, nakon što sam fizikalio u pekari i nekom skladištu voća i povrća četiri ili pet godina (ne sjećam se dobro) upisao prvo filozofiju-informatiku (jer nisam upao na psihologiju) i godinu kasnije studij psihologije u Rijeci. Sada sam na trećoj godini. A koliko se instrumenata tiče radim to od 1996. godine. Napravio sam dosta toga što će se moći vidjeti na ovim stranama. Polako. Eto toliko od mene.

Inače ako dođete kod Otavia Štokovca vjerojatno će te i mene vidjeti tamo kako nešto glođem.