Kako znate, a ako ne znate eto sad dam vam ja to otkrio,

gospodin Otavio i ja nijesmo biološki srodnici.
I vi ćete naravno reći koje to ima veze s instrumentima i gradnjom. I tu ste bar djelomično u pravu jer se naravno još nisu ni otkrili gene (ili bolje reći kombinacija gena) za glazbalarstvo, naravno ako uopće postoji i naravno ako nekoga zanima osim u puko znanstvene svrhe, te pošto sam se zbrkao u dugoj i teškoj misli tu ću i stati pa da ja to malo pročitam od/iz početka pa da nastavim.

Ne, ne znam. Izgubio sam nit (kako se inače tješimo da smo glupi, pa kažemo nit... ah)

No dobro ja i gospodin Otavio (O. U daljnjem tekstu) pripadnici smo iste vrste (bar tako i izgleda, iako bi oni sa sela rekli da sam ja samo malo više beštija—potražite značenje u istarskim konobama- i tu naravno očekujem zahvalnost agroturističara za promidžbu).

E da. Da se vratimo na smisao života.

Pošto sam sada kad sam spomenuo tu magičnu kombinaciju slova vas koje lutate internetom tražeći ono što ni vi ne znate i što pokušavate otkriti, gledate filmove Monty Pythona i tako to i dakako dobio vašu pažnju, pa da nastavim.

Ја и О. тј. нјегова мајка и нјегов тата (мисли се наравно на биолошке родителје) су попут мојих биолошких родителја се брусили, енг. Хаве сеџ те тако дошли до онога о чему се ту прића. Не наравно о инструментима и глазби већ смислу живота.

Прокреација, наставак живота.

Отуд лјубав, глазба, инструменти, ја и О. и све остало. Па чак и Бип и Симпа. (наравно и од нјих очекујем захвалност)

Kako sam vam sve to otkrio, preporučam vam da se odmah date na posao...

Ne bite vjerovali ali ja i gospodin Otavio Štokovac Rapatočki iz Kolari 60, sada purgatorio (čistilište) bb u Novigradu (dom za stare i nemoćne, ali još uvijek čangrizave i ustrajno dosadne osobe) imamo nešto zajedničko, osim naravno glazbala i gradnje.