TEKST 1

Da me tko pita onda bih rekao, da kulturnim događajem ove protekle sezone smatram niz gostovanja bjelosvjetskih rock grupa, koje su u galopirajućem ritmu projurile kroz našu zemlju. Ti ansambli jedne univerzalne mladenačke kulture nikad se do sada, takvom učestalošću, nisu pojavili u našim sredinama, pa zato mogu reći da su to bile zaista prvorazredne kulturne senzacije. Naime, riječ je o električnoj kulturi jednog novog "duha vremena", takvoj kulturi koju staromodna zijevala uopće ozbiljno ne tretiraju, pa ju se onda i ona osvećuje potpunom ravnodušnošću. Paljba tih gostujućih grupa, koje su u više navrata osvojile Zagreb (i druge veće centre u zemlji), paljba je agresivne mladosti koja ruši sve obzire, kanone, predrasude i provincijalizme. Svježina toga barbarizma vjerojatno je jedina u stanju ponešto obnoviti učmali život stare i starinske kulture, koja danas senilno kleca u svojoj ispraznosti.

Postavljam se ovako prema tim stvarima jer vidim, da se u našoj "kulturnoj" javnosti još ne shvaća što se to događa oko nas. Službena i institucionalizirana pseudokulturna zbivanja orijentirana su na jedan dosta tanak sloj već duhovno birokratizirane publike, dok se mnogo bolje i intenzivnije stvari događaju na području masovne kulture. Tako su nastupi onih par šašavo-genijalnih rock grupa temeljitije osvijetlili duhovnu situaciju vremena, nego sva paradna zbivanja tradicionalne kulture, sa svojim okruglim stolovima, žirijima, recitalima poezije, simpozijima, kritikama, koktelima i klikama. Hoću reći, da takozvana zabavna glazba električnoga kruga, izvođena kao prvorazredna kazališna predstava, intenzivnije i spontanije angažira (mlade) slušaoce i gledaoce, nego sve ono što im se desetljećima servira s preporukom "istinske" umjetnosti i "pravih" vrijednosti. Jer, istinito i pravo jest ono što pokreće, uzbuđuje, uzvisuje ljudsko biće u njegovom slobodnom ispoljavanju, a ne ono što ga tjera da reagira prema receptima. K tome, spomenuta serija gostovanja, o kakvima još do prije par godina nismo mogli ni sanjati, do kraja je ažurirala naš svijet u odnosu prema svjetskoj kulturi novoga duha, a to je od epohalne važnosti.

Zato mi je smiješno kad se tu i tamo čuju ili objavljuju mišljenja, da utjecaj tih bjelosvjetskih pop-mudraca ili pajaca može biti - poguban za našu mladež (!?). Koješta! Kult zvijezda (zabavne) električne glazbe nije ništa veći od kulta kojemu su u središtu bjelosvjetski artisti iz kruga tzv. ozbiljne glazbe (orkestarski dirigenti, glasoviti instrumentalni solisti, operni pjevači i dr.), s time što ovi posljednji imaju potvrdu o svojoj moralnoj podobnosti (da upotrijebim jedan popularni izraz). Zašto? Zato što se prešutno smatra, da je obožavanje "ozbiljnih" zvijezda pitanje "istinske" kulture, a ne vidi se da je to samo reproduciranje jednog građanskog statusnog simbola (opera, koncerti...). Isto tako, taj farizejski stav prema zvijezdama - naime, idolatrija jedne operske pjevačice je pozitivna, a jedne pop ili rock zvijezde je negativna stvar - još jednom radikalno ukazuje na društveni i administrativni pritisak preostalih krugova elitne kulture. Boreći se za svoje profite, a ne za stvar umjetnosti, pripadnici tih krugova imaju prilike djelovati u našim društvenim forumima, stvarajući tako stvanovito (neopravdano) neraspoloženje prema fenomenima masovne kulture.

List ovih nesporazuma valja već jednom okrenuti, priznavajući barem jednakopravnost raznorodnih kulturnih sadržaja. Jer, ne vidjeti izuzetno društveno-kulturnu i glazbeno-scensku kvalitetu nove mladenačke električne glazbe, to znači biti beznadno kratkovidan. U njenom slučaju nije nipošto riječ (samo?) o plesnoj, animatorskoj, zabavnoj glazbi, nego o složenom duhovnom previranju koje se nudi kao nov pogled na svijet. Plesovi pređašnjih epoha i starijih generacija imali su tek funkciju erotske komunikacije, a ova glazba okuplja mladi svijet u jednom ritualu koji nadilazi obično fizičko iživljavanje. Električna glazba ne kopira nijedan raniji muzički ili plesni obrazac, utoliko što je dijete vremena, koje nema nikakva prethodnika. U svoj apsolutnoj novosti ta se glazba danas definitivno nametnula kao kulturni fenomen bez premca. Zato su galopirajuća gostovanja njenih izuzetnih bjelosvjetskih predstavnika, po mojemu mišljenju, događaj koji treba pamtiti i promisliti.