Španjolskoj u vrijeme kad se smatrao i najcjenjenije drvo za izradu namještaja (a svi jako dobro znamo da namještaj mora jako dobro svirati). Jeftiniji flamenko instrumenti su se izrađivali od čempresa ( e to je lijepo i jaaako aromatsko drvo-kaže se da ima smirujuće efkte).

Teško je izbaciti iz cjelokupne procjene zvuka efekte estetske dopadljivosti. Anegdota oko najboljeg drva za izradu bokova i stranica gitara i lutnji: Brazilskoga palisandera (inače vrlo lijepoga i skupocjenog drva, ugroženoga postojanja). Počeo se koristiti kao materijal za izradu gitara u

Cedar je svoju primjenu našao ponajviše kog izrađivanja zvučnih ploča gitara (iako ga neki upotrebljavaju i za gudače), bilo klasičnih ili akustičnih s metalnim žicama. Cedar je lakši i mekši od smreke a i manja mu je čvrstoća. Postoje mnoge priče o razlikama u zvuku i kojekakvih gluposti vezanih uz pojedine materijale. Uglavnom mitologija. Mislim, nemojte me krivo shvatiti, razlike postoje, ali ima vrlo veliki broj varijabla u procjeni zvuka gitare da je to vrlo teško utvrditi (neka istraživanja na temu ukazuju na to da se ne može naći gotovo nikakvo slaganje među raznim procjenjivačima koji procjenjuju zvuk gitare u koncertnim uvjetima (Seder Alojzije, 2003). Eventualno se procjenjuje glasnoću i to je to). Tako da za sada još uvijek ostaje važna varijabla kvaliteta materijala zvučne ploče i način izrade (čitaj umijeće graditelja). To koliko se tiče zvuka, a daljnje komplikacije se pojavljuju kad se u sve to uplete i oko.

E da ako gledate po nekakvim stranicama nekakvih tvornica ili izrađivača instrumenata pa naiđete na izraz rosewood , znajte da je to palisander. Nikakvo ružino drvo. Tako se zove jer pri rezanju i obradi ima karakterističan miris koji podsjeća na miris ruža (skoro). Eto gotov kutak naobrazbe.

Ja osobno najviše volim domaća drva (ona koja rastu u ovim područjima). Kada pričamo o akustičnim instrumentima, gdje su debljine vrlo skromne 2-3 mm (reda veličine), vrlo je bitno da je drvo suho i sa što okomitijim venama. Za dno i bokove je vrlo bitno da je drvo tvrdo, estetski privlačno (možda najbitnija karakteristika). Tu ima dosta vrsta drva koje se koriste: javor, orah, trešnja, kruška, šljiva, maslina, a od egzotičnih palisander (u svim svojim sortama i podsortama), padouk, wenge', mahagonij, bubinga....... i tko zna još koje neka slobodno doda. To uglavnom za gitare dok je za gudače upotreba drva dosta stabilizirana oko javora za sve osim ploče koja je od smreke. Za ploču se najčešće upotrebljavaju drva koja imaju povoljan odnos čvrstoće i mase. Nad svima prednjači smreka, kao najupotrebljavanija, pa kanadski cedar ili kako ga još zovu red cedar i u zadnje vrijeme nešto što Amerikanci zovu redwood (vjerojatno jer je crvenoga izgleda).

Drvo. Jednostavno, složeno, prirodno, toplo, meko i tvrdo. Materijal koji se najbolje spaja sa mekoćom muzike (da i ja malo filozofiram i slično kao i umjetnički kritičari i ostali). Kod nas se uglavnom koriste prirodni materijali (drvo, šelak, tutkalo [ljepilo])